Uvod

Bože, tako ti Tvog Poslanika i njegove časne porodice, pomozi nam da budemo od spašenih na sudnjem danu, i podari nam snagu da budemo put upute ostalim ljudima!

Nehdžul-belaga je skup govora i pisanih tragova Predvodnika bogobojaznih Imama Alija, a. s., koji su podjeljeni u tri grupe sljedećeg sadržaja:

a) 242 govora;
b) 78 pisma i
c) 489 izreka.

Pisac i sakupljač ovog dijela je sejjid Razi istaknuti učenjak četvrtog hidžretskog stoljeća. Njegova zasluga je u tome što je ove govore i pisane tragove izvukao iz različitih knjiga i selektirao ih, kao što i sam reče u uvodu na Nehdžul-belagu: “I pored svega ovoga ja ne tvrdim da sam stekao uvid u sve govore Imama Alija i da nisam ništa propustio, kao što i ne smatram dalekim od istine da je veličina onoga što nije stiglo do nas više od onoga što jeste”.

Također i Mas‘udi, koji je umro trinaest ili četrnaest godina prije rođenja sejjid Razija, kaže sljedeće u knjizi Murudžul-zahab: “Govori Zapovjednika vjernika koje citiraju hatibi i književnicu broje oko četri stotine i osamdeset.” Preme tome ono što je prenio sejjid Razi predstavlja pola hutbi od Imama Alija. U svakom slučaju, ono što se može zaključiti iz ovoga govora, jeste da ovo veliko dijelo, koje je potaklo hvalu svih iskrenih naučnika svijeta, kako muslimana tako i nemuslimana, i ujedno ih ostavilo zapanjenim, predstavlja tek mali odraz njegovih zapisa, govora i misli.

Druga stvar koju treba dodati jeste da ova knjiga iako se već četrnaest stoljeća izučava na univerzitetima čovječnosti, podvrgnuta dubokim analizama, i pored toga što je do sada napisano tri stotine komentara i prevoda na različitim jezicima, ali još uvijek onako kako bi trebalo nije shvaćena.

Razlozi koji su dali posebnu vrijednost ovoj knjizi, kako kod muslimanskih učenjaka tako i kod nemuslimana, su sljedeći:

1) istaknuta ličnost Imama Alija, a. s., i njegova sveobuhvatnost u vrlinama, što se očitava u njegovoj riječi, daje posebnu vrijednost Nehdžul-belagi. Ovom prilikom prenijet ćemo samo neke izjave muslimana i nemuslimana:

a) u vezi sa mnoštvom vrlina Imama Alija

Hafiz koji je jedan od velikana ehli-sunneta, kaže sljedeće: “O Aliju se ne može govoriti. Međutim, ako bi trebalo ispunitu njegovo pravo, rekli bi pretjeruješ, a ako se to ne učini bila bi nepravda prema njemu”,
Halil Nahvi jedan drugi velikan ehli-sunneta kaže:“Šta da kažemo o ličnosti čovjeka čije su vrline porekli prijatelji i neprijatelji. Prijatelji iz straha, a neprijatelji radi zavist, a i pored toga svijet je ispunjen njegovim vrlinama”,
Ahmed ibn Hanbel o vrlinama Alija, a. s., kaže:“Vrline koje su spomenute o Aliju u predajama od Poslanika, s. a. v. a., ni o jednom ashabu nije preneseno” ;

b) znanje Alija, a. s.

Sukladno Poslanikovim predajama svih pravaca u Islamu Imam Ali je označen nejučenijim u sunetu i Kur’anu. Pisac Janabiul muvadda u četrnaestom podjeljku 61. strane ove knjige prenosi: “Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: ‘Najučeniji od mog umeta poslije mene jeste Ali ibn Ebi Talib.’ ” Ili, kako je preneseno u Mustadrikus sahihajn i Asadul-gabe da je rekao Poslanik: “Ja sam grad znanja, a Ali je njena kapija.”, kao što je preneseno i od samog Imama Alija u knjizi Janabiul muvadda: “Zaista Poslanik me je poučio hiljadu vrata znanja, dok svaka od njih otvara drugih hiljadu vrata i sve tako hiljadu po hiljadu dok nisam naučio sve ono što je bilo i što će se desiti do Sudnjega Dana. Naučio sam uzroke belaja i nedaća i razlučivanje istine od neistine.” Također, on sam, u jednom svom govoru kaže: “Pitajte me prije nego što me izgubite, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete me pitati ni očemu, od sada pa do Sudnjega Dana, a da vas neću obavjestiti o tome.”

Opsežnost i veličina znanja Imama Alija jetakva da su to bezbroj puta priznali i nemuslimanski naučnici kao što je i kršćanin po imenu Nosisijan rekao: “Ako bi i danas Imam Ali, ovaj veliki i vješti govornik, popeo se na mimber kufske džamije vidjeli biste kako naučnici iz cijelog svijeta hrle da se okoriste ….

U prilog tome da je znanje Imama Alija, također,obuhvatalo i Časni Kur’an navodimo sljedeće Poslanikove riječi: “Ali je sa Kur’anom i Kur’an je sa Alijem. Ovo dvoje se nikada neće odvajati sve dok ne dođu meni kod Kevsera.” Ova predaja, ustvari, ukazuje na činjenicu da je Imam Ali Kur’an koji govori tj. on je taj koji obznanjuje znanje Kur’ana dok je sam Kur’an nijem.

Imam Ali sam, u sljedećem govoru iz Nehdžul-belage ukazuje na ovu zbilju: “Gdje su oni koji su tvrdili da su duboko upućeni u znanje, mimo nas, lažući i čineći nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se traži uputa, a sljepilo otklanja.”

Rezime

Nehdžul-belaga jedan je od odraza znanja Imama Alija, a. s., koja:
a) obznanjuje ličnost i znanje njegovo;
b) i predstavlja prozor ka značenjima i tajnama kur’anskog znanja.

Nehdžul-belaga je dijelo koje sa stanovišta retorike, stiliziranog izričaja i rječitosti zauzima vrhunsko mijesto u svijetu književnosti. Sam Imam Ali o tome kaže: “Mi smo predvodnici govorništva, drvo njeno je u nama pustilo korjenje, a grane njegove nad nama su se nadvile.”
Ovom prilikom navest ćemo samo neke od izjava muslimana i nemuslimana u pogledu naše teme.

1) Govori muslimanskih učenjaka

Mnogi naučnici svih islamskih pravaca, mu´tezilije, hanefije, šafije, hanbelije, malikije bile su upoznati sa govorima Imama Alija. U svojim djelima iskazivali su svoju oduševljenost i navodili razloge nadmoćnosti njegovog govora.

a) Džahiz, učenjak ehli-sunneta preminuo 255.god. po hidžri, kaže: “Ali ibn Ebi Talib, neka mu Allah oplemeni lice, poslije Poslanika, s. a. v. s., bio je najučeniji, najrječitiji i najskromniji,..., i poslije Poslanika on je predvodnik svih arapa govornika.”

b) Allame Ibnul-Džavzi, preminuo 567. god. po hidžri, kaže: “Gospodar je podario takvu moć govora Aliju kojom je uspio na jednom mjestu da objedini i slatkoću i slanost, da izmješa ljepotu i retoriku... Velikane je primorao da priznaju svoju slabost, otišavši daleko ispred svih učesnika nadmetanja. Govori Alija, koji su prosvjetljeni svjetlom poslanstva, umove ostavlja zadivljenim i zatečenim.”

c) Muhamed ibn Talhe Šafei kaže: “Elokvencijase pripisuje Aliju dok rječitost izvire iz njegova bića. Retorika se crpi iz njegovih riječi. Nauka ma´ani i bajan su blagodat koja kao neko drag opstoji u njegovom biću.” 

Snaga Imama Alija u govorništvu je tolika da je i neprijatelje njegove primorala da mu to priznaju. Primjerice, kada je Mahkan ibn Ebi Mahkan napustio Alija, a. s., otišavši Muaviji, želeći da ga udovolji rekao sljedeće: “Dolazim ti od najnerječitije osobe.” Ova njegova izjava je bila toliko smješna i očigledna laž da mu je i najvećeg neprijatelja stavila u njegovu odbranu rekavši: “Teško tebi, pripisuješ Aliju slabost govora. Kurejš prije Alija nisu bili upoznati sa elokvencijom. Ali je bio taj koji ih je tome poučio.”

Šejh Muhamed Abduh, vrhovni muftija u Egiptu, usvom komentaru Nehdžul-belage piše: “Jasno je, da je predvodnik vlasti razuma, rječitosti, junak stilistike i elokvencije Ali ibn Ebi Talib... Nehdžul-belaga u kojoj su skupljene sve tehnike govora i ni jedan cilj od ciljeva govorništva nije izuzet.”

Ibn Abil-Hadid, poznati učenjak ehli-suneta, nakonšto biva zadivljen riječima Imama Alija kaže: “Ako bi se svi govornici i poznavaoci govorništva sakupili na jedno mijesto i tom prilikom im budu predočeni Alijini govori, bilo bi dostojno da svi učine sedždu naspram tih riječi isto kao što čine sedždu kod ajeta za sedždu.”

Ali El-Džundi direktor Fakulteta nauka u Kairu kaže: “Čitanjem Nehdžul-belage jedna posebna vrsta muzike dodiruje dubinu ljudskih osjećja. Sa stanovišta uređenosti i rime riječi, ovo dijelo se može ubrojiti u pjesnička dijela.”

2) Govori nemuslimanskih učenjaka

a) Kršćanski učenjak profesor Amin Nahliu odgovoru osobe koja ga je zamolila da odabere sto izreka iz Nehdžul-belage, kaže: “Kako da odaberem između stotine dragulja sto izreka. Ja, koji sam nemoćan samo jednu da izaberem. Ovaj posao je kao odabiranje jednog rubina između mnoštva drugih. U svakom slučaju, ja sam uradio taj posao, dok su mi ruke oprezno prevrtale svjetleće rubine, a oči ostale zasljepljene njihovom svjetlošću. Ne možeš vjerovati, zbog zbunjenosti i začuđenosti prilikom odabira svake riječi koja me je obuhvatla, sa kakvom sa teškoćom izvlačio svaku rečenicu iz ovog rudnika rječitosti. Uzmi ovih sto izreka i znaj da su one zrake svjetlosti rejčitosti i stilistike.

b) Poznati kršćanski pisac i književnik Džordž Džordak kaže: “Da li ste se u historiji Istoka sa nečim sličnim susreli kao što je Nehdžul-belaga? Nehdžul-belaga, koja nudi znakove o misli, mašti i osjećajima, i sve dok postojao čovjek i njegove misli, mašta i osjećaji, ona je sklopila vječni savez sa izoštrenim osjećajem ljepote i književne umjetnosti... Nehdžul-belaga je predivan govor kojem drugi ne dosežu. Dio je jedne objave! Neraskidiva je veza sa temeljima ljudskog adaba, do te mjere doseže vrhunac da su u vezi sa njom rekli: ‘Govor niži od riječi Božije, a viši od govora čovjeka’. ”

c) Poznati kršćanski pisaci i pjesnik Bules Selame kaže: “Poznata knjiga Nehdžul-belaga je vječno dijelo koje potiče čovjeka da se upozna sa uzvišenim mislima Ali ibn Ebi Taliba. Nijedna knjiga nije viša od nje, osim Kur’ana.”

Čevrta osobina Nehdžul-belage koja daruje posebnu vrijednost ovoj knjizi zbog koje su je i nazvali bratom Kur'ana njena je sveobuhvatnost, raznovrsnost i bogastvo tema. Nema sumnje onda kada je Poslanik, s. a. v. a., sebe uporedio sa gradom znanja a Imama Alija, a. s., njenom kapijom da je bilo u značenju da se ljudi okoriste poslanikovim znanjem koje je obuhvatalo znanje Kur'ana i suneta, nakon njegove smrti od Alija, a. s. Sukladno tome ovo značenje treba da se i manifestira u društvu poslije njegovog preseljenja. Također nema sumnje da znanje Imama Alija i pored toga što treba da se manifestira u društvu također treba biti takvo da njegovi savremenici kako učenjaci tako i običan puk bude zadovoljen i da se okoristi njime poslije poznatog poziva upućenog svima “pitajte me prije nego što me izgubite”, jer u suprotnom svako bi mogao narod izazvati ovim pozivom, a sigurno je da učenjaci u svim vremenima ne bi ovakav izazov sa svojim mnoštvom različitih pitanja prošli olahko.


S druge strane vidimo da ljudi koji su postali poznati kao naučnici pisajući mnoga dijela bilo da su posjedovali mišljenja po pitanjima ekonomije, politike, psiholigije, sociologije i drugih nauka ili u najmanju ruku samo nekim od njih, sigurno je da su u nekim temama bili upućeniji i jači a u drugim slabiji. I pored ovoga malo je knjiga koje su pokušale odgovoriti na sve potrebe čovjeka i društva.

Ova izvanredna osobina može se naći samo unebeskim knjigama čiji je savršen primjer neiskrivljeni Kur'an ili u sunetu Poslanikovom čije znanje također obuhvata i znanje Kur'ana. Međutim Imam Ali čije se srce napojilo sa čistog izvora znjanja Poslanikovog i Kur'ana uspio je to znanje i pored njegove raznovrsnosti da prezentuje u svojim govorima. Upravo zbog ovoga Nehdžul-belega objedinjuje takvu sveobuhvatnost u sebi da muslimani poslije Kur'ana ne mogu naći knjige takve osobine.

• Govori u Nehdžul-belagi su takve izrazitestilistike da su natjerali najveće književnike arapskog jezika bilo da su muslimani ili nemuslimani, prijetelji ili neprijatelji, na izraze divljenja.
• Pitanja filozofije su takva kao da govori veći filozof i od samog Ibn Sine.
• Irfanski govori su takvi, misliš da ih izgovaraistaknutiji gnostik od Mevlane ili Ibn Arebija.
• Epski i ratni govori su takvi kao da su izašliiz usta vječnog borca za slobodu.
• Njegovi moralni savjeti i mudrosti su kao govor jednog zahida koji je potpuno napustio svijet.
• Njegova politička pisma još uvijek zadivljuju političare, zašto da ne kada su najbolja pravila upravljanja društvom i politike rečena lijepim stilom.
• Fakihi istražuju pitanja Božijeg zakona.
• Psiholozi izvlače svoje koristi iz nje.
• Ekonomisti principe u njoj predočene prihvatajukao svoje glavne smjernice.
• Teolozi traže u njoj tumačenje objave.
• Dok sociolozi istražuju uzroke i principe spoznaje društva.

U svakom slučaju, iako su navedene teme opće smjernice Nehdžul-belage međutim sve njene vrijedne teme se ne mogu ograničiti samo na njih. Zbog toga još uvijek istraživači čine napore da izvuku iz tekstova sve suptilinije teme kojom se bavi Nehdžul-belaga.

Upotrebljivost Nehdžul-belage

Jedna od istaknutih vrijednosti Nehdžul-belage jeste njena usklađenost sa ljudskim potrebama, problemima i njenim rješenjima u svim ljudskim društvima kroz sva vremena. Imam Ai, a. s., kao što je rečeno poznaje čovjeka i njegovo stvaranje i pored svih njegovih kompleksnosti. Sukladno tome:

1) On poznaje sve materijalne i duhovne potrebe čovjeka za dostizanja njegove sreće i savršenstva,
2) kao i nedostatke u razvoju i usavršavanju čovjeka,
3) i lječenje njegovih bolova i puteve uklanjanja nedostataka.

Prema tome govori Imama Alija su u stalnom kontaktu sa zdravim fitretima i u skladu sa njima; i drugo sa preporukama i ukazivanjem puteva lječenja očišćava duše. S obzirom da je fitret ljudi od prvog čovjeka do čovjeka današnjice jednak tako je i ova knjiga još uvijek lječnih duša. 


Imam Ali, a.s., u 193. govoru na sljedeći način govori o sredstvima dostizanja savršenstva i nedostacima čovječnosti:

“On (bogobojazni) blagost prožima znanjem,riječ djelom. Ti vidiš da su nadanja njegova blizu, posrtaji rijetki, srce skrušeno, duša zadovoljna, obrok jednostavan, vjera sigurna, strast umrtvljena i srdžba savladana. Od njega se očekuje samo dobro, i od njega se ne treba bojati zla. Čak ako bi se zatekao među onima koji su zaboravni, ubrajao bi se u one koji se sjećaju. Ako je među onima koji se sjećaju, ne ubraja se u one koji su zaboravni. Oprašta onome koji je bio nepravedan prema njemu. Daje onome ko njemu uskraćuje. Obilazi onoga koji njega ne obilazi. Govor ružan je daleko od njega, njegova riječ je blaga, zlo njegovo ne postoji, vrlina njegova je prisutna, dobro njegovo dolazi, zlo njegovo odlazi. Dostojanstven je tokom nevolja, strpljiv u nedaćama, zahvalan u udobnosti. Ne čini nepravdu nad onima koje ne voli i ne čini grijeh radi onoga kojeg voli. Prihvaća istinu prije nego što mu je donesen dokaz. Ne upropašćuje ono što mu je dato na čuvanje. Druge ne naziva imenima pogrdnim. Ne nanosi štetu susjedima. Ne raduje se nesreći tuđoj. Ne sudjeluje u krivom i ne napušta pravo.”

Također u jednom svom drugom govoru nasljedeći način nas poučava nedostacima usavršavanja i razvoja:

“U čovjeku ima komad mesa koji je prionuo uz njega sa žilom i najzačudniji je dio u njemu. To je srce. Ono ima spremnicu mudrosti i ono što je tome oprečno. Tako, ako ono vidi zraku nade – žudnja ga ponižava. A kada žudnja uzavrije – pohlepa ga razara. Ako ga razočaranje nadvlada – tuga golema ga ubija. Ako se srdžba u njemu diže – ljutnja silna se razvije. Ako je ushićeno zadovoljstvom – zaboravlja biti oprezno. Ako ga strah obuzme – strijepnja ga potpuno zaokup. Ako se posvuda mir rasprostre – nemarno postaje. Ako zadobije obilje imetka – imućnost ga tlačiteljem učini. Ako ga nevolja zadesi – nestrpljenje ga otkrije. Ako ga nagrize oskudica – klonulost ga obuzme. Ako ga glad napada – slabost čini da malaksa. Ako pretjera u sitosti- težina trbuha ga muči. Tako, pomanjkanje svako mu je štetno i pretjerivanje svako ga razara.” 
S druge strane vidimo da su riječi Imama Alijapotekle iz srca društva i u vremenu njegove vladavine, sukladno tome on se u potpunosti posvetio svim aspektima njene bolesti i nedostacima. Znači dok je čovjeka i društva ono će biti živo jedino uporedo sa Nehdžul-belagom koja nudi temeljna rješenja njenim problemima.

Sada ćemo ukazati na dio društvenih tema kojim se ona bavi:

1) Upravljane islamskog društva.
2) Izbor odgovornih i načinu odabira službenika islamskog društva. 
3) Izbor sudaca i određivanje njihovih uvjeta.
4) Postavljanje i svrgavanje namjesnika oblasnih područja i zapovjednika.
5) Određivanje ovlasti i obaveza skupljača poreza
6) Spoznaja neprijatelja i izdavanje naredbe za džihad.
7) Spoznaja dvoličnosti, njihovog pokreta i predočavanje ispravnog metoda borbe protiv njih.
8) Razumjevanje uvjeta rata i mira.
9) Ispravni metodi snaga branilaca vjere.
10) Opaske o rješavanju ekonomskih problema ogromne zemlje onog vremena i kontrole bazara.
11) Upotreba doušnika unutar zemlje 
12) Nužnost budnosti i nadziranja nadpolitičkim, vojnim i propagandnim aktivnostima neprijatelja.
13) O istinskoj vlasti čistoga islama i...

Ukratko, Nehdžul-belaga je knjiga koja je i pored spekulativnog i teoretskog aspekta čovjeka i društva ujedno usklađena i sa njihovim praktičnim aspektom. Ona se ujedno bavi pitanjima izgradnje čovjeka i pitanjima rješavanja društvenih problema.