Prijava Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
Početna Pitanja i odgovori Pitanja Ko je Mulla Sadra?
  1. anonymous

    Ko je Mulla Sadra?


    Esselamu alejkum, braćo i sestre. Želim znati ko je Mulla Sadra.

    Odgovor

    U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

    Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

    Poštovana sestro,

    Ovom prilikom Vam šaljemo kratak osvrt o ovoj velikoj ličnosti islamskoga svijeta, u nadi da ćete u njemu naći nešto korisno, i da će ovim Uzvišeni Gospodar biti zadovoljan. Amin!

    Sadrudin Muhammed Širazi, zvani Mulla Sadra (arapski: مُلاَّ صَدْرَا ) ili Sadru-l-Mute'ellihin (arapski: صَدْرُالْمُتَأَلِّهِينَ;) rođen je 1571. godine u Širazu, u Iranu. Umro je u Basri, u Iraku, 1641. godine, i njegov mezar se nalazi u svetom gradu Nedžefu.

    Mulla Sadra spada među najslavnije iranske mislioce, i to uz činjenicu da još uvijek nije poznat kako bi trebao biti, i zato još uvijek ostaje prostora i potrebe da se u još većoj mjeri skine veo tajni sa ovog velikana.

    Upoznavanjem muslimana sa istočnjačkom i grčkom filozofijom, koje je uglavnom išlo prevođenjem knjiga na arapski jezik, filozofija doživljava nagli uspon i procvat. Jedan od ključnih pokazatelja časti i dostojanstva jednog naroda, njegove historije i prošlosti leži u njegovom doprinosu civilizaciji, širenju mudrosti i znanja, kao i slavi njegovih istinskih učenjaka i mudraca. Upoznavanje, spoznaja i poštivanje svojih učenjaka i velikana predstavlja jedan od bitnih stubova opstanka i uspona jednog naroda. Upoznavanje mladih generacija u svakom dobu s učenjacima biva dostatan razlog upoznavanja vlastitog ispravnog puta kao i najboljeg metoda duhovnog napretka i pronalaska pravih uzora.

    Budući da su Mulla Sadrova djela, osim poslanice Tri načela, napisana na arapskom jeziku, razumijevanje njegovih namjera, iskazanih filozofskim jezikom, prilično je teško, te razumijevanje njegovih djela, kao što je el-Esfar ili druga filozofska djela, iziskuje duže izučavanje. Štaviše, bez učitelja-vodiča dublje poimanje njegovih djela nije moguće.

    Ovakvav izuzean napredak filozofije prvenstveno se može zahvaliti specifičnosti islamske kulture koja je njegovala mudrost i prosvijećenost, a to se sve odigravalo u sjeni učenja Islama, Kur'ana i poslaničkih predaja, koje su muslimanima podarile naročit i profinjen (filozofski) sistem promišljanja, iznesen kroz problematiku kao što je spoznaja Uzvišenog Boga. I upravo je to bilo razlog da su muslimani i prije prevođenja filozofskih djela na svoje jezike, počeli sa postavljanjem raznih filozofskih problema, te su krenuli sa uspostavom teozofskih škola, u kojima su razmatrali razna filozofska pitanja i probleme.

    Specifičnost kur'anskih i hadiskih poruka uslovila je da kasnije, u vrijeme stupanja na scenu velikih gnostičkih mudraca - sufija (arifa), na jednoj strani, i Mulla Sadra i njegovih učitelja, na drugoj strani, nastanu dvije važne škole koje je historija misli i filozofije zabilježila: prva je bila škola tesawufa, a druga škola transcendentne filozofije (el-Hikmetul mute'alije – اَلْحِکْمَةُ الْمُتَعَالِيَة), koju je uspostavio Mulla Sadra. Prema tumačenju nekih historičara, filozofija koja je u neka drevna vremena iz Irana prenesena na Zapad, ponovo se putem prevođenja od strane muslimana vratila u Iran, gdje je doživjela novi uspon i procvat.

    Upravo je ovo bio razlog da je svaki poznati iranski grad, poput Horasana, Reja, Isfahana, Širaza, bio svojevrsni centar i osovina napretka i oživljavanja filozofskih učenja. Dva stoljeća prije Mulla Sadre, Širaz je bio centar okupljanja važnih filozofskih imena, da bi za njegova života Isfahan postao epicentrom filozofskih naučavanja, a kasnije će se, nakon njega, ti centri naučavanja preseliti u Teheran (Rej), Qom, i Mešhed (Tus). Širaz je jedan od historijskih gradova Irana smješten u pokrajini Pars. U vrijeme Mulla Sadre sufije su vladale Iranom, a njihov običaj je bio da pokrajini Fars daju neovisnost. Poznato je da je u vrijeme Mulla Sadre šahov brat vladao pokrajinom, a da mu je otac bio ministar u vladi. Otac Mulla Sadre, Hadže Ibrahim Qawami, bijaše uspješan političar i naučnik i usto još dobar vjernik. Unatoč posjedovanju imetka, moći i položaja, dugo nije imao djece, ali na osnovu mnogo upućenih dova i molitvi i velike skrušenosti pred svojim Gospodarom, Uzvišeni mu podari sina Muhammeda Sadrudina (1571. g.) - kojeg će kasnije nazvati Sadra, a zbog naučnih postignuća, pridodat će mu i nadimak Mulla - te će tako postati poznat kao Mulla Sadra.

    Tako Sadrudin Muhammed ili Mulla Sadra, sin jedinac ministra velike pokrajine Farsa, zadobija uslove da živi u najvećoj komociji. Shodno običajima onog doba, sinovi velikana bi u vlastitim palačama podsredstvom specijalno obučenih učitelja, u kućnoj atmosferi, sticali naobrazbu. Kako je bio učenik izuzetne inteligencije, predan, ozbiljan, pun energije, radoznao, dječak Mulla Sadra je, zahvaljujući tim odlikama, za kratko vrijeme savladao sva temeljna znanja perzijske i arapske književnosti, kao i umjetnost kaligrafije. Osim toga, u skladu s običajima onog vremena savladao je jahanje konja, vještinu lova i ratničke vještine. K tome se još podučio matematici, tadašnjim znanjima astronomije i donekle medicini. Izučavao je i druge nauke poput fikha, islamskog prava, logike i filozofije - i sve je to postigao a da još nije stigao do punoljetstva. Od svih znanja i nauka kojima je podučavan, on je najveću naklonost osjetio prema filozofiji, a naročito prema gnozi (irfanu).

    Znanja iz mladosti kreirala su u njemu ljubav prema iranskoj književnosti, a naročito prema stihovima velikih arifa poput Attara, Mevlane i Irakija. Također, bio je bio opčinjen Ibn Arebijevim djelom. Dio svoje obuke posigurno je prošao u Širazu, ali značajan segment podučavanja s velikom vjerovatnoćom je prošao u prijestonici tadašnjeg vremena, Kazvinu. To je bilo zato što je po smrti tadašnjeg šaha, njegov brat upravitelj pokrajine Fars, postao novim šah, te je preselio u prijestolnicu Kazvin (1577. g.), čime je bilo logično da sa sobom povede i svog ministra (Mulla Sadrovog oca), a ovaj svoga sina Mulla Sadru.

    U skladu sa ovim pojašnjenjem Mulla Sadra je u šestoj godini preselio u Kazvin, gdje je dobio priliku da uči pred mnogo učitelja i da se obuči u raznim naučnim disciplinama, da pređe osnovni i srednji nivo obrazovanja, što mu je omogućilo da brže od ostalih pređe na najviši nivo. Mulla Sadra u Kazvinu uči pred dvojicom velikih znalaca, šejhom Behaudinom Amelijem i Mir-Damadom - koji nisu dominirali samo u svom vremenu, već su i naredna četiri stoljeća ostali bez premca po svome naučnom ugledu i dignitetu. Mulla Sadra postaje njihov student i za kratko vrijeme, zahvaljujući svom naučnom geniju, on nadrasta sve druge studente. Šejh Behaudin ne samo da je bio dobar u islamskim znanostima (naročito u fikhu, hadisu, tefsiru, kelamu i irfanu), već je bio, također, vrlo stručan u astronomiji, teorijskoj matematici, tehnici i građevini, medicini i nekim drugim znanostima u kojima je imao status i nivo učitelja. Stiče se utisak da na osnovu svog sufijskog uvjerenja on svjesno nije podučavao u oblasti filozofije, teologije i kelama. Mir-Damad predstavlja drugog velikog genija. On je imao informacije o svim aktuelnim znanjima svoga vremena, a sam je predavao fikh, hadis i osobito filozofiju.

    Mulla Sadra je bio obdareni učenjak sa riznicama znanja, naročito znanja iz filozofije, u čijoj oblasti je inovirao ideje i mišljenje. U Širazu počinje sa predavanjem i oko sebe okuplja mnoštvo studenata. Njegovi oponenti, koji su se nalazili u redovima filozofa i teozofa, bili su upravo oni koji su striktno slijedili dogme prijašnjih filozofa te su svoj status smatrali ugroženim ovim novim mišljenjima, ili zbog odbrane vlastitih stavova i mišljenja, ili čak iz zlobe i zavidnosti - prema Mulla Sadri se odnose netolerantno i nipodaštavački te njegova nova naučavanja izvrgavaju smijehu i podrugivanju. Čovjek nježnog duha kao što je bio Mulla Sadra nije mogao sve to podnijeti, a pogotovo njegov iman, vjerovanje i takvaluk nisu mu dozvoljavali da svojim protivnicima i oponentima uzvrati na isti način. Zbog ovoga on prinudno odlazi iz Širaza i naseljava se u Komu koji još uvijek nije bio važan centar znanja i filozofije. Depresija i duhovna slomljenost uslovili su njegovo privremeno napuštanje istraživanja i bavljenja naučnom problematikom. I kao što je sam u svojoj velikoj knjizi Al-Asfar u uvodniku istakao, početni period u Kahaku posvetio je samo ibadetu, postu i asketizmu - što mu je nužno dalo priliku da prođe kroz neke nivoe duhovnog i irfanskog uzdizanja i to većom brzinom nego što bi to bilo uobičajeno. On tu dostiže najveće stepene duhovnosti i posvećenosti.

    Iako je Mulla Sadra umro u Basri, njegovo tijelo su prema šiijskoj tradiciji prenijeli u Nedžef- sveto mjesto gdje počiva hazreti Ali, prvi šiijski Imam, amidžić i zet Poslanikov (s) - i pokopali ga na lijevoj strani harema Imama Alija.

    Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.

Prijavite se ili se registrujte

fb iconLog in with Facebook