Prijava Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Berzah

Smisao pojma kabur

 Allame Tabatabai kaže: Iz ajeta i predaja može se zaključiti da postoje tri vrste kabura. Dvije su vrste zajedničke za sve ljude, dok se treća vrsta razlikuje od čovjeka do čovjeka.

a) Prvi kabur, koji je zajednički za sve ljude jeste raka, jama, tj. iskopana rupa u koju se spušta ti­jelo umrlog. Pojam kabura u ovom značenju nalazi se u predajama koje se odnose na područje fikha, a ne na irfan i teologiju.

b) Druga vrsta kabura, također, koja je slična za sve ljude, odnosi se na tijelo. Ovozemaljsko tijelo je, ustvari, ka­bur ljudske duše. Časni Kur'an ljude koji nemaju iman opisuje kao one koji žive u svojim kaburovima obraćajući se svome Poslaniku sljedećim riječima:

وَمَا يَسْتَوِي الْأَحْيَاء وَلَا الْأَمْوَاتُ إِنَّ اللَّهَ يُسْمِعُ مَن يَشَاء وَمَا أَنتَ بِمُسْمِعٍ مَّن فِي الْقُبُورِ

Nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On odabere, a ti ne možeš one u grobovima dozvati.[1]

c) Treća vrsta kabura svojstvena je svakome čovjeku ponaosob. Predstavlja čovjekov ahlak i osobine koje u Berzahu formiraju odgovarajući milje umrlom svojstven njegovom ahlaku i osobinama. U slučaju da su u pitanju osobine čovjeka lošeg karakera, to će čovjeku priskrbiti samo zlo, kao što je i rečeno u nekim od predaja Ehli-bejta, da će čovjeka u kaburu devedeset i devet gmizavaca uznemiravati. Naravno, pod devedeset i devet gmizavaca podrazum­ijevaju se oličene čovjekove loše osobine koje obitavaju u njemu. Prema tome, svaki čovjek ima u sebi svoj kabur i njegov istinski kabur nije izvan njega, a on nije ništa drugo nego odraz njegovih stanja duše koje for­miraju njegove oso­bine.

Kako god plod treba provesti jedan period u utrobi majke dok se ne navikne i ne stekne prisnost sa svijetom materije u koji će doći, isto tako ovosvjetski čovjek nema moć i sposobnost razumi­jevanja proživljenja i Kijameta, te zbog toga treba jedan pe­riod provesti u kaburu (u svijetu Berzaha) da bi stekao prisnost s pojavama Kijameta. Poslanik Mu­hammed s.a.v.a. rekao je: “Kabur je ili jama od vatrenih jama Džehennema, ili je vrt od vrtova Dženneta.”

U ovoj predaji pod kaburom se podrazumijeva njegovo treće značenje izneseno u gornjem izlaganju. Svjedoci smo i sami ko­liko se često događa da neki ljudi uopće ne budu položeni u kabur, ili budu bačeni u more, ili u nekim sluča­jevima i loši i dobri ljudi budu zajedno ukopani, a istovre­meno se njihovi istinski kabu­rovi razlikuju jer im se i moral i osobine duša njihovih razlikuju.

Dakle, sve predaje koje govore o pritisku kabura, ispitivanju meleka i sl. odnose se na svijet Berzaha, koji se nalazi u samome čovjeku, a ne na iskopani kabur na Ovome svijetu.

Skupina ljudi, ne razumijevajući stvarnost predaje koja u sebi implicira pitanja kao što je naprimjer pritisak kabura, ismi­java ovu vrstu predaja pitajući se zar je moguće da kabur, koji nije ništa drugo nego iskopana raka, može stiskati čovjeka položenog u njega. Oni govore: “Mi smo otišli i ispitali i ni­kakvog pomijeranja kabura nismo vidjeli, niti vatre rasplam­sale...!”

Prema tome, kabur u ovim predajama predstavlja drugi svijet koji se naziva svijet Berzaha. To je ujedno i značenje kabura u predaji Imama Sadika, kada je na pitanje šta je Berzah odgo­vorio: “Berzah je kabur od trenutka smrti do Sudnjega dana.”

Kabur se u ovom značenju koristi u rječniku arifa teologa. Nakon tog objašnjenja postaje jasno značenje brojnih predaja, poput predaje koja govori o Miradžu. Preneseno je kako je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Ja sam na Miradžu svoj Ummet vidio u deset različitih ob­ličja. Učenjake u obliku pasa, jednu skupinu u obliku lisica, drugu skupinu kao vukove, treće u obliku mrava itd.”

Znači, pohlepan čovjek na Ovome svijetu u Berzahu je u ob­liku mrava, kao što će agresivan čovjek biti pretvoren u oblik divlje životinje itd. Sve duboko ukorijenjene osobine u čovjeku materijali su od čega se formira tjelesni oblik čovjeka na Drugome svijetu. Ljudska duša bit će kažnjena i podnosit će bol zajedno sa svojim novostečenim tjelesnim oblikom, kao i nagradu i zadovoljstvo.

Početak Berzaha

Berzah, osim što je cijeli ispunjen teškoćama, njegov sami po­četak poseban je po svojoj tegobi koja se ne može ni iskazati ri­ječima. Imam Ali o tome kaže sljedeće: “O Božiji robovi, za onoga kome nije oprošteno nema težeg trenutka od same smrti. Budite oprezni spram pritiska kabura i njegove tjeskobe i usamljenosti! Zaista, kabur svakoga dana obznan­juje – Ja sam kuća strave.”

Sejjid Tavus r.a. prenosi Poslanikovu s.a.v.a. predaju u kojoj kaže: “Nema teže noći za mrtvaca od prve noći kabura.”

Također, preneseno je da, kada se mejt nosi na ukop, ne treba ga spuštati odjednom u kabur, jer kabur sa sobom donosi velike stra­hove. Zato malo zastanite da bi se mrtvac spremio i privi­kao, a na­kon male stanke krenite i opet nakratko zastanite. Tek treći put spustite mrtvaca u kabur.

Neki od učenjaka tumačili su ovu predaju na sljedeći način: Iako se duša odvojila od tijela, a tijelo ne razumijeva po­javu straha i patnje, spuštanjem tijela u jamu i duša je u strahu od ulaska u svijet Berzaha budući da još uvijek nije u pot­punosti prekinula sve veze s tijelom. Uporedo s predajama koje govore o teškoćama ulaska u svi­jet Berzaha zabilježene su i predaje o djelima koja čovjeku pomažu da lakše prebrodi ove teškoće. Naprimjer, u jednoj predaji imam Bakir kaže sljedeće: “Onaj koji u potpunosti obavlja ruku na namazu (mirno i poštujući sve propise i adabe rukua), bit će oslobođen teškoća.” Također, rečeno je da prakti­ciranje nekih zikrova otklan­ja teškoće i strah prve noći ka­bura. Preneseno je da neka djela onih koji ispraćaju mejta pomažu umirućeg u tim teškim trenucima. Oni koji su više zaintresirani za ovu temu mogu se obratiti zabilježenim dovama koje su učili Poslanik i njegov Ehli-bejt, neka je mir na sve njih.

Stisak kabura

Jedna od prvih pojava s kojima se susreće čovjek u Berzahu jeste stiskanje kabura. Već prije naveli smo predaju Imama Alija koja govori o ovoj temi. Imam Sadik a.s. kaže: “Kada je umro Sa'd ibn Muaz, njega je ispratilo sedamdeset hiljada meleka, ali, i pored toga, Poslanik je stojeći pored njegova mezara rekao: ‘I Sa'da, ta­kođer, kabur stiska’.”[2]

U jednoj svojoj dovi Imam Sadik moli: “Moj Bože, pomozi mi prilikom stiska kabura! Moj Bože, pomozi mi u tami ka­bura! Moj Bože, pomozi mi u strahu od kabura!”

Treba naglasiti da stiskanje kabura ne podra­zumijeva stezanje zemlje, kamena i sličnoga, u šta je položen mrtvac, već se radi o patnji i vatri kojima je duša izložena. Zbog velike prisnosti koju duša stječe sa svijetom materije, pogrešno se zaključuje da svaki oblik patnje ili kazne potječe iz materije, pri­ čemu se u potpunosti zaboravlja na dušu i njenu zbilju. Ti­jelo nije podnosilac patnje, bilo da ostane čitavo nakon smrti, ili nestane, kao kada ga spaljuju, već je duša ta koja je izložena kazni ili – ako zasluži – sreći i velikoj blagodati. Ustvari, širina ili tjeskoba kabura odraz je ve­likodušnosti širine duše i obrnuto - stisnutosti duše raznim pokuđenim osobinama - ili, drugim riječima, posjedovanjem ili neposjedovanjem imana.

Šta je razlog stiskanja kabura u predajama?

Rečeno je da se radi o nepažnji prema nečistoćama (ostacima mokraće na odjeći i drugih nečistoća ljudskog i životinjskog porijekla), ogovaranju, napuštanju porodice i posebno lošem ophođenju u okrilju porodice, nepoma­ganju brata vjernika, kada on traži pomoć i pored toga što mu se moglo po­moći. To su samo neki od uzroka stiska kabura koji se mogu ra­zumjeti iz predaja.

Međutim, ono što pomaže čovjeku da se spasi od stiska ka­bura može se naći u predajama i dovama. Imam Rida u jednoj predaji kaže: “Budite oprezni spram noć­noga namaza! Nema nijednoga roba koji ustane u zadanjem dijelu noći i klanja osam rekata noćnoga namaza, dva rekata šafa'a i jedan rekat vitra, te u kunut-dovi sedamdeset puta prouči istigfar, a da neće biti zaštićen od džehennemske i ka­burske patnje. Dat će mu se dug život i obilna opskrba.”

Svijet Berzaha i događaji u njemu

U svom vraćanju Bogu, nakon smrti, čovjek ulazi u berzahske faze. Sama riječ Berzah u značenju je prepreke, zastora - tj. brane koja se nalazi između dva druga prostora. Zbog toga se ovaj period, koji dolazi nakon ovosvjetskog života čovjeka, a prije njegova života nakon Sudnjega dana, naziva Berzah.

Časni Kur'an na nekoliko mjesta ukazuje na ovu fazu čovjekova života koja se u Kur'anu i predajama naziva svijet kabura. Spomenut ćemo neke od tih ajeta:

حَتَّى إِذَا جَآءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلَّآ إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَآئِلُهَا وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ

1. Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospo­daru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” Nikada! To su riječi koje će on uzalud go­voriti, pred njima će prepreka (Berzah) biti sve do Dana kada će oživljeni biti.[3]

Pitali su Imama Sadika: Šta je Berzah? On je odgovorio: “To je kabur od trenutka smrti do Sudnjega dana.”[4]

Pod kaburom se ne podrazumijeva dio zemlje u kojoj je položeno mrtvo čovjekovo tijelo. Moguće je da se čovjek utopi u moru, ili da ga pojedu divlje životinje, ali da i pored toga prolazi razdoblje prebivanja u Berzahu kao i ostali ljudi.

قَالُوا رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ مِّن سَبِيل

2. “Gospodaru naš” – reći će oni – “dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?”[5]

Spomenuti ajet govori o dvjema smrtima i dvama proživljenjima. On veoma jasno ukazuje na razdoblje berzahskog života. U slu­čaju da nema Berzaha, dva proživljenja i dvije smrti ne bi imali smisla.

3. Časni Kur'an u sljedećem ajetu obraća se vjernicima koji su posjedovali uvjerenje u Sudnji dan, ali su vjerovali kako čovjek nakon smrti nestaje da bi nakon nekoga vremena bio proživljen na Sudnjem danu.

وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izgi­nuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod svoga Gospodara.[6]

Karakteristike svijeta Berzaha

Prije nego što otpočnemo s razmatranjem samih događaja u Berzahu, nužno je da se pojasne karakteristike Ovoga svijeta, što će nam u mnogome pomoći da mnogo lakše i bolje razu­mijemo i sve ostale teme vezane za Berzah.

Berzah je, kao što je rečeno, međusvijet smješten između Ovoga svijeta i Ahireta, te upravo zbog toga posjeduje odlike obaju svjetova. To znači da bića u Berzahu nisu sačinjena od iste materije kao na Ovome svijetu - ali posjeduju oblik, formu, miris, veličinu, stanje sreće i tuge - sve slično kao i ovamo.

Imam Sadik rekao je o ljudima kojima je uzeta duša sljedeće: “Kada im Allah dž.š. uzme duše sebi, On ih položi u oblike slične onima koje su imali na Ovome svijetu. Oni piju i jedu, a kada im dođe novopridošlica, prepoznaju ga po liku koji je imao na Ovome svijetu.”

Na osnovu ovoga hadisa shvata se da je kaluf (kalup) duše kaluf materijalnog oblika pomoću kojeg jede, pije i po kojem ga drugi pre­poznaju. Treba naglasiti da je jelo i piće u Berzahu u onome obliku koji odgovara berzahskom obliku duše.

U jednoj drugoj predaji čovjek po imenu Vellad Hannat pitao je Imama Sadika: “Gdje se nastanjuju duše vjernika nakon smrti?” Imam mu je na to odgovorio: “U tijelima poput vaših.”[7]

Preneseno je od Imama Alija da je rekao: “U svijetu Berzaha duše u svojim tijelima okupljaju se u grupama i razgovaraju među­sobno.”[8]

Ono što se može zaključiti iz ajeta i predaja o vidu i sluhu ljudi prilikom smrti i u Berzahu jeste činjenica da duše, bilo da su u blagostanju i zadovoljstvu, ili u kazni i patnji, vide i čuju druge ljude, Poslanika, imame Ehli-bejta i meleke; oni, štaviše, s njima i razgovaraju.

Berzahski vid i sluh moguće je da nekima još na Ovome svijetu budu otvoreni, kao što i kur'anski ajet kaže:

كَلاَّ لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ

Nije tako! A da imate samo znanje pouzdano, vidjeli biste sigurno Džehennem! I još jednom, doista bi ga vidjeli očigledno![9]

Znači, čovjek još na Ovome svijetu može dostići položaj da posmatra stanovnike Džehennema i Dženneta. Tako je u povijesti Poslanika s.a.v.a. zabilježeno da je jedno jutro sreo Haris ibn Malika i pi­tao ga: “Kako si prenoćio?” On odgovori: “U stanju sigurnosti (jekina).” Poslanik se nađe malo začuđen i upita ga: “Šta su znakovi tvoje sigurnosti?” On odgovori: “Kao da posmatram pri­jestolje Gospodara, koje je postavljeno radi svođenja računa. Vidim stanovnike Dženneta kako su se naslonili na svojim mjestima i kako idu u posjetu jedni drugima. Vidim stanovnike Džehennema u patnji kako urliču i zapomažu uvijajući se oko sebe u boli.” Potom Poslanik reče: “Ovo je rob čije je srce Allah prosvijetlio imanom.”[10]

U vezi sa sposobnosću sluha mrtvih preneseno je da se Poslanik s.a.v.a. nakon bitke na Bedru obratio poginulim mušricima sljedećim ri­ječima: “Da li ste našli ispunjenim Božije obećanje?” Prisutni Omer, drugi halifa, upita: “O Božiji Poslaniče, zar s mrtvima razgovaraš?” Poslanik odgovori: “O sine Hatabov, tako mi Boga, ti ne čuješ bolje od njih.”[11]

Potrebno je napomenuti da i pored toga što će ljudima u Berzahu biti otkrivene skrivene zbilje i stvari, ostat će još mnogo čega skrivenog, jer Berzah nije faza potpune manifestacije svih stvari i u njemu još uvijek postoji oblik sna i nemara koji odgovara Berzahskom uređenju, sve dok čovjek ne dođe na Sudnji dan, kada će sve biti objelodanjeno. Časni Kur'an ovaj dan naziva Danom kada će sve tajne biti otkrivene.[12]

Od drugih odlika Berzaha, koje treba spomenuti na kraju, jeste postojanje sunca Berzahskog koje će se rađati i zalaziti, rijeka, drveća sa svojim hladom, ali i drugih blagodati i patnji, što potvrđuju i ajeti i predaje.






[1] El-Fatir, 22.


[2] Bihar, tom VI, str. 2. (Prema predajama, iako je Sa’d bio prvak ensarija ipak je, zbog pretjerane strogoće prema svojoj ženi, doživio kaburski stisak – time će do Sudnjeg dana morati odraditi svoj grijeh kada će biti amnestiran. – op. redaktora)


[3] El-Mu'minun, 99, 100.


[4] Tefsir, Nurus-sekalejn, tom III, str. 553.


[5] El-Mu'min, 11.


[6] Ali 'Imran, 169.


[7] Furu' Kafi, tom III, str. 235.


[8] Furu' Kafi, tom III, str. 244.


[9] Et-Takasur, 5-7.


[10] Usule Kafi, tom II, str. 52.


[11] Bihar, tom VI, str. 264.


[12] Et-Tarik, 9.

Prijavite se ili se registrujte

fb iconLog in with Facebook