Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Predaje s Miradža

A A A
Primjeri onoga čime se približava Uzvišenom Allahu

Primjeri onoga čime se približava Uzvišenom Allahu

“O Ahmede, znaš li kada Mi se Moj rob približava?” Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, odgovori: “Ne, o Gospodaru?” Uzvišeni Allah reče: “Onda kada je gladan ili kada je na sedždi.”                                                                                       

Glad 

Predaje

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Sin Ademov treba jesti toliko da kičmu ispravi, pa kada neko od vas jede, neka trećinu trbuha odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu za disanje, a nemojte se gojiti kao što se svinje goje za klanje!”[1]

U Biharu se iz Mehasina prenosi sljedeće: “Isa sin Merjemin, mir s njim, obraćao se sinovima Israilovim: ‘O sinovi Israilovi, nemojte jesti sve dok ne ogladnite, a kada ogladnite, jedite, ali nemojte jesti do sitosti, jer kada ste siti, zaista vaši vratovi i vaši bokovi debeli postanu i vi zaboravite svoga Gospodara.’”[2]

Upitao je Imam Ali, mir s njim, Imama Hasana, mir s njim: “Hoćeš li da te uputim na četiri odlike zbog kojih ti neće trebati liječnik?” On odgovori: “Da.” Imam Ali, mir s njim, reče: “Jedi samo onda kada si gladan, prestani s jelom dok još imaš želju da jedeš, dobro sažvači hranu i kada pođeš na spavanje, obavi nuždu. Ako ovo primijeniš, neće ti trebati liječnik.”[3]

Objašnjenje

Ovdje smo se zadovoljili navođenjem ovih nekoliko hadisa koji objašnjavaju količinu hrane. Raspravu o gladovanju, njegovoj vrijednosti i njegovim učincima izložili smo tumačeći riječi Uzvišenog Allaha: “...te da mu gladovanje predstavlja radost.”[4] Također smo govorili o značenju i suštini bliskosti i približavanja u vezi s pitanjem Božijeg Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “O Gospodaru, uputi me na djelo kojim ću Ti se približiti!”[5]                                                                                        

Sedžda

Ajeti 

وَ لِلَّـهِ يَسْجُدُ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْ‌ضِ طَوْعًا وَ كَرْ‌هًا وَظِلَالُهُم بِالْغُدُوِّ وَ الْآصَالِ

Allahu sedždu čini sve što je na Nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.[6]

أَوَلَمْ يَرَ‌وْا إِلَى مَا خَلَقَ اللهُ مِن شَىْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلَالُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَ الشَّمَائِلِ سُجَّدًا لِّلَّـهِ وَ هُمْ دَاخِرُ‌ونَ ۝ وَ لِلَّـهِ يَسْجُدُ مَا فِى السَّمَاوَاتِ وَ مَا فِى الْأَرْ‌ضِ مِن دَابَّةٍ وَ الْمَلَائِكَةُ وَ هُمْ لَا يَسْتَكْبِرُ‌ونَ ۝ يَخَافُونَ رَ‌بَّهُم مِّن فَوْقِهِمْ وَ يَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُ‌ونَ

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo pruža sjene svoje Allahu poslušno i da je ono pokorno? Allahu sedždu čini sve živo na Nebesima i na Zemlji, i meleci, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga, Koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.[7]

أَلَمْ تَرَ‌ أَنَّ اللهَ يَسْجُدُ لَهُ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَ مَن فِى الْأَرْ‌ضِ وَ الشَّمْسُ وَ الْقَمَرُ‌ وَ النُّجُومُ وَ الْجِبَالُ وَ الشَّجَرُ‌ وَ الدَّوَابُّ وَ كَثِيرٌ‌ مِّنَ النَّاسِ وَ كَثِيرٌ‌ حَقَّ عَلَيْهِ الْعَذَابُ وَ مَن يُهِنِ اللهُ فَمَا لَهُ مِن مُّكْرِ‌مٍ إِنَّ اللهَ يَفْعَلُ مَا يَشَاءُ

Zar ne znaš da i onī na Nebesima i onī na Zemlji Allahu sedždu čine, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.[8]

وَ اذْكُرِ‌ اسْمَ رَ‌بِّكَ بُكْرَ‌ةً وَ أَصِيلًا ۝ وَ مِنَ اللَّيْلِ فَاسْجُدْ لَهُ وَ سَبِّحْهُ لَيْلًا طَوِيلًا

I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvečer, i u jednom dijelu noći Njemu sedždu čini, i dugo Ga noću veličaj![9]

إِنَّ الَّذِينَ عِندَ رَ‌بِّكَ لَا يَسْتَكْبِرُ‌ونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَ يُسَبِّحُونَهُ وَ لَهُ يَسْجُدُونَ

Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega veličaju i samo pred Njim licem na tlo padaju.[10]

وَ لَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّكَ يَضِيقُ صَدْرُ‌كَ بِمَا يَقُولُونَ ۝ فَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَ‌بِّكَ وَ كُن مِّنَ السَّاجِدِينَ ۝ وَ اعْبُدْ رَ‌بَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i licem na tlo padaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj![11]

مُّحَمَّدٌ رَّ‌سُولُ اللهِ وَ الَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ‌ رُ‌حَمَاءُ بَيْنَهُمْ تَرَ‌اهُمْ رُ‌كَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِّنَ اللهِ وَ رِ‌ضْوَانًا سِيمَاهُمْ فِى وُجُوهِهِم مِّنْ أَثَرِ‌ السُّجُودِ

Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tlo padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo.[12]

كَلَّا لَا تُطِعْهُ وَ اسْجُدْ وَ اقْتَرِ‌ب

Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već sedždu učini i nastoj da se Gospodaru svome približiš![13]

Predaje

Imam Rida, mir s njim, prenosi od svoga oca, a on od svoga oca i njegovih predaka, mir s njima, da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim – nakon što je klanjao dva rekata namaza prvog dana mjeseca Muharrema – rekao: “Ti si Onaj Kojem na sedždu pada tmina noći i svjetlost dana, sjaj Mjeseca i zraka Sunca, žubor vode i šum drveća. O Allahu, Ti nemaš sudruga.”[14]

Aiša prenosi da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, na sedždi u noći polovine mjeseca Šabana govorio: “Allahu moj, moje tijelo, moje misli i moja duša Tebi sedždu čine, a moje srce u Tebe vjeruje.”[15]

U dovi za zaštitu Zapovjednika pravovjernih, mir s njim, stoji: “Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. Sva stvorenja pokorna su pred veličanstvenošću Njegove uzvišenosti, i svi oholi ponizni su pred Njegovom veličanstvenošću.”[16]

U dovi koja se prenosi od Imama Mehdija, Allah ubrzao njegov povratak, uči se: “O Ti pred Čijim su visokim položajem moćni postali ponizni, i pred Čijim veličanstvom su vratovi pognuti iz po­niznosti.”[17]

Imam Bakir, mir s njim, prenosi da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, jednog petka držao govor i rekao: “Hvala Allahu Koji je blizak u uzvišenosti Svojoj, i uzvišen u bliskosti Svojoj. Sve što postoji skrušeno je pred Njegovom uzvišenošću, sve što postoji predalo se pred Njegovom veličanstvenošću i sve što postoji pokorilo se Njegovoj moći.”[18]

U govoru koji Zejd ibn Veheb prenosi od Imama Alija, mir s njim, kaže se: “Sve što postoji skrušeno je pred Njegovom veličanstvenošću, sve što postoji ponizno je pred Njegovom veličinom, sve što postoji predalo se Njegovoj moći, sve što postoji potvrdilo je Njegov visok položaj i svako Njegovo stvorenje pokorilo se vlasti Njegovoj i gospodarenju Njegovu. On je Taj Koji Svojom dozvolom drži nebo da ne bi palo na Zemlju.”[19]

U dovi nakon jacije namaza, koja se prenosi od hazreti Fatime, mir s njom, uči se: “Slavljen neka je Onaj pred Čijom veličanstvenošću je sve što postoji skrušeno. Slavljen neka je Onaj pred Čijom veličinom je sve što postoji ponizno. Slavljen neka je Onaj pred Čijom zapovijedi i vlašću je sve što postoji pokorno. Slavljen neka je Onaj Kojem su se uzde svih poslova prepustile.”[20]

Haris el-A‘ver prenosi da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, jednog dana poslije ikindije držao govor i između ostalog rekao: “I sve je skrušeno pred Njegovom veličanstvenošću i prepustilo se Njegovoj vlasti i veličini…”[21]

Imam Rida, mir s njim, je rekao: “Čovjek je najbliži Allahu onda kada je na sedždi, o čemu govore i Allahove riječi: Učini sedždu i približi se![22]

Ebu Basir prenosi da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “O Muhammedov oče, budi dugo na sedždi, jer to je sunnet onih koji se Bogu vraćaju i kaju.”[23]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Došao je čovjek Božijem Poslaniku, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, i rekao mu: ‘O Božiji Poslaniče, učinio sam mnogo grijeha, a imam malo dobrih djela.’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, reče: ‘Mnogo čini sedždu, jer ona odnosi grijehe baš kao što vjetar nosi lišće.”[24]

Ebu Umejr prenosi da je neki čovjek upitao Imama Sadika, mir s njim: “Zašto je Uzvišeni Allah uzeo Ibrahima, mir s njim, za prijatelja?” Imam odgovori: “Zato što je mnogo činio sedždu na zemlji.”[25]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je rekao Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Ko učini jednu sedždu, jedan grijeh njom mu se izbriše i za jedan stepen njom se uzdigne.”[26]

Kazao je Imam Sadik, mir s njim: “Sedžda je vrhunac ibadeta sinova Ademovih.”[27]

Prenosi se da je jednom prilikom Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, otišao u pustinju. Pratio ga je njegov sluga, koji ga je zatekao kako čini sedždu na grubom kamenju i izbrojao je kako hiljadu puta reče: “La ilahe illallahu hakkan hakka, la ilahe illallahu te‘abbuden ve rikka, la ilahe illallahu imanen ve sidka”, a zatim je podigao glavu sa sedžde.[28]

Prenio je Ebu Usame da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Onima za koje znaš da mi se pokoravaju i da prihvataju moje riječi prenesi moje selame i oporuči im bogobojaznost, pobožnost, zalaganje radi Boga, iskrenost u govoru, izvršavanje povjerenog, duge sedžde i lijepo ophođenje prema komšijama. S time je došao Muhammed.”[29]

U predaji o Imamu Ridi, mir s njim, navodi se da je klanjao nekoliko rekata namaza i zatim učio dove. Nakon toga je učinio sedždu i dugo ostao na njoj. Prisutni su izbrojali da je pet stotina puta slavio Allaha i time okončao taj svoj ibadet.”[30]

Bilježi se da bi Imam Rida, mir s njim, klanjao noćne nafile i spajao ih sa sabahskim namazom, a zatim bi do izlaska Sunca učio dove i zikrove. Sve do pred podne bio bi Allahu na sedždi i ne bi prestajao učiti dove i zahvaljivati Allahu. Mnogo bi učio dove govoreći: “Allahu moj, molim Te da mi podariš lahku smrt i da mi oprostiš na Dan obračuna!” Ovo bi više puta ponavljao.[31]

Rekao je Hafs ibn Gijas: “Vidio sam Imama Sadika, mir s njim, kako prolazi kroz kufske vrtove. Stiže do jedne palme i kod nje uze abdest, obavi ruku i pade na sedždu, pa izbrojah da je na sedždi pet stotina puta veličao Allaha. Zatim se nasloni na palmu i prouči nekoliko dova. Nakon toga reče: ‘O Hafse, ovo je ona palma za koju je Allah Merjemi rekao: Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.’”[32]

Objašnjenje

Sedžda predstavlja pokornost i poniznost posjednika blagodati i imetka pred Onim Koji mu daruje blagodat i savršenstvo. Svaka blagodat i svako egzistencijalno savršenstvo koji postoje kod stvorenja, a očitovanja su Njegovih savršenstava, ustvari pripadaju Darovatelju tog savršenstva – Koji je, dakle, zbiljski vlasnik tog savršenstva – a treba znati da Darovatelj ni u kom slučaju nije odvojen od očitovanja Svojih savršenstava i stvorenja koja posjeduju ta savršenstva. Prema jasnom i nedvosmislenom tekstu Kur'ana i Sunneta, poniznost i pokornost u navedenom značenju uistinu postoji kod svih pojava, zato što biće koje je nakon nepostojanja stvoreno, isto kao što ima potrebu za darovateljem egzistencije koji bi ga stvorio, ima potrebu za njim i u svome postojanju i opstanku. Ova ovisnost po biti, poniznost i pokornost svega što postoji pred svetim Gospodarom naziva se “prirodno činjenje sedžde”.

S druge strane, usredsređenost svakog bića njemu svojstvenom sviješću na to da pred Onim Koji mu daruje postojanje i blagodat treba biti pokorno i ponizno naziva se “svjesno činjenje sedžde”. Kao što se ova vrsta činjenja sedžde ostvaruje prilikom usredsređenosti bića na Uzvišenog Boga i iskazivanja poniznosti pred Njim, također se ostvaruje i onda kada stvorenja jedna drugima iskazuju potrebe i traže jedna od drugih ispunjenje potreba, jer biće od kojeg se traži ustvari po sebi ništa ne posjeduje i svako savršenstvo koje ono ima uistinu pripada Darovatelju tog savršenstva, a On je upravo Allah Slavljeni.

Uzvišeni Bog u Časnom Kur'anu na ovo značenje sedžde upućuje riječima:

أَوَلَمْ يَرَ‌وْا إِلَى مَا خَلَقَ اللَّـهُ مِن شَىْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلَالُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالشَّمَائِلِ سُجَّدًا لِّلَّـهِ وَهُمْ دَاخِرُ‌ونَ ۝ وَلِلَّـهِ يَسْجُدُ مَا فِى السَّمَاوَاتِ وَمَا فِى الْأَرْ‌ضِ مِن دَابَّةٍ

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo pruža sjene svoje Allahu poslušno i da je i ono pokorno? Allahu pada ničice sve što je na Nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleci, i oni se ne ohole.[33]

Ovi ajeti jasno ukazuju na činjenicu da je okretanje pojava i njihovih sjena u raznim smjerovima povezano s padanjem ničice pred Allahom i poniznošću pred Njim.

Osim dvije navedene vrste padanja ničice, čime su svim svojim bićem zaokupljena sva stvorenja, čovjek je zadužen da obavlja i “zakonom propisanu sedždu”, koja mu je propisana da bi iskazao poniznost i pokornost pred svojim Gospodarom i Darovateljem blagodati. On pada ničice pred Bogom i svojom izvanjskom formom i u izvanjskim okvirima na poseban način, da bi njegova vanjština bila usklađena sa njegovom prirodom. Ovo padanje ničice naziva se “zakonadavno činjenje sedžde”.

Iz riječi časnog Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Moje tijelo, moje misli i moja duša Tebi sedždu čine[34], izgovorenih na sedždi u noći polovine mjeseca Šabana vidi se da čovjek, pored sedžde koju čini na Ovom svijetu, čini sedždu i iskazuje poniznost i u Imaginalnom i u Duhovnom svijetu. Crno u predaji predstavlja svijet materije, mašta je Imaginalni svijet, a bijelo je Svjetlosni i Duhovni svijet, odnosno svjetlosno stvaranje.

Iz datog objašnjenja postalo je jasno da je svako slavljenje, veličanje, hvaljenje i sl. – koje se u Kur'anu i Sunnetu spominje u vezi sa svakim stvorenjem – također trovrsno.

Možda je razlog poticanja na sedždu i objašnjenje sedžde u mnogim ajetima i hadisima to što je sedžda uzrok i povod približavanja roba Uzvišenom Bogu, na šta ukazuje i ajet iz sure ‘Alek.

 

 

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] Biharu-l-envar, sv. 63, str. 335, predaja 19.

[2] Isto, str. 337, predaja 30.

[3] Vesailu-š-ši‘a, sv. 16, str. 409, predaja 8.

[4] Predaja s Miradža, poglavlje 5.

[5] Predaja s Miradža, poglavlje 4.

[6] Er-Ra‘d, 15.

[7] En-Nahl, 48–50.

[8] El-Hadždž, 18.

[9] El-Insan, 25–26.

[10] El-A‘raf, 206.

[11] El-Hidžr, 97–99.

[12] El-Feth, 29.

[13] El-‘Alek, 19.

[14] Biharu-l-envar, sv. 98, str. 334, predaja 2.

[15] Vesailu-š-ši‘a, sv. 8, str. 108, predaja 10188.

[16] Biharu-l-envar, sv. 91, str. 373.

[17] Biharu-l-envar, sv. 95, str. 392, predaja 1.

[18] Isto, sv. 86, str. 234, predaja 67.

[19] Isto, str. 236, predaja 68.

[20] Isto, sv. 83, str. 115, predaja 2.

[21] Isto, sv. 4, str. 264, predaja 14.

[22] Biharu-l-envar, sv. 82, str. 162, predaja 3; El-‘Alek, 19.

[23] Biharu-l-envar, sv. 82, str. 162, predaja 4.

[24] Isto, predaja 6.

[25] Isto, str. 163, predaja 7.

[26] Isto, sv. 89, str. 162, predaja 8.

[27] Isto, sv. 82, str. 164, predaja 11.

[28] Biharu-l-envar, sv. 82, str. 166, predaja 17.

[29] Isto, predaja 18.

[30] Vesailu-š-ši‘a, sv. 7, str. 9, predaja 8570.

[31] Isto, str. 10, predaja 8574.

[32] Isto, str. 379, predaja 8234; Merjem, 25.

[33] En-Nahl, 48–49.

[34] Doslovan prijevod ovog hadisa glasio bi: “Moje crno, moja mašta i moje bijelo Tebi sedždu čine.” (Prim. prev.)

Zadnji put promijenjen: Petak, 23 Oktobar 2020 15:34
×

Log in