Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
  1. mirsad

    Kumejlova Dova


    "Allahu moj! O, Ti Koji si iznad svega! Gospodaru moj!
    Misliš li me kazniti Vatrom, nakon što sam svjedočio Tvoju Jednoću?
    I nakon što sam Te spoznao vlastitom pameću?
    I nakon što sam Te jezikom spominjao neprestajući?
    I nakon što je moja unutrina iskrenu ljubav prema Tebi gajila?
    I nakon moga iskrenog priznanja i moje dove, povinujući se pred Tvojom veličinom?
    Daleko bilo! Ti si odveć Plemenit da bi upropastio onoga koga si odgajao;
    ili, da bi udaljio onoga koga si približio;
    ili, da bi prognao onoga kome si utočište dao;
    ili, da bi kušnji prepustio onoga koga si zaštitio i kome si Milost svoju darovao!
    E da mi je znati, Gospodaru moj, Allahu moj, Zaštitniče moj,
    hoćeš li Vatrom pržiti lica koja na sedždu padaju pred Tvojom Uzvišenošću;
    i jezike koji iskreno svjedoče Tvoju jednoću i hvalu Ti izriču;
    i srca koja samo Tebi Božanstvo priznaju;
    i svijesti koje su ispunjene znanjem o Tebi sve dok ne postadoše skrušene;
    i udove moga tijela koji poslušno hite na mjesta gdje se Tebi ibadet iskazuje, i pokretima predano Tvoj oprost traže?!
    Ne mislim da ćeš tako postupiti!
    A nisi nas tako ni obavijestio o svojoj dobroti, o Plemeniti!
    Gospodaru moj! Ti dobro znaš koliko sam ja slab u podnošenju i najmanjih kušnji ovoga svijeta i njegovih patnji i njegovih nevolja koje pogađaju njegove žitelje!
    Premda je to kušnja i nevolja koja se malo zadržava, malo ostaje i kratko traje
    pa, kako da podnesem kušnju onoga svijeta i goleme nevolje koje se tamo dešavaju?
    A to je kušnja koja dugo traje i čije mjesto se ne mijenja,
    kušnja koja neće biti umanjena kušanima.
    Jer, uistinu, ona nije doli od Tvoje srdžbe, i Tvoje osvete, i Tvoje ljutnje!
    To je ono što Nebesa ni Zemlja ne mogu podnijeti, pa kako bih ja, Gospodaru moj!?
    Ja, rob Tvoj slabašni, malehni, ponizni, beznačajni, siromašni i pokorni."

    Es-sellamualejkum. čitao sam Kumejlovu dovu i ovaj dio mi se učinio neobičnim. i sam sam ponekad ovako razmišljao o Božijoj Dobroti i Milosti, li čemu onda strah od Njegove Kazne? Možda nisam dobro formulisao pitanje, ali nadam se da ćete mi dati barem približan odgovor i koliko toliko riješiti dilemu. Hvala.

    Odgovor

    U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
    Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

    Da bismo rasvijetlili ovaj odgovor treba uzeti u ozbir nekoliko stvari:

    1. Poznavanje Uzvišenog Boga
    U onoj mjeri u kojoj čovjek ima spoznaju o Uzvišenom Bogu, u toj mjeri je njegov strah u djelima i ophođenju veći, iako sve svoje spoljne dužnosti obavlja. Časni Kur'an u plemenitoj suri Mu'minun opisuje svojstva svojih robova i kaže da oni Gospdaru svome nikada druge ravnim se smatraju, oni hitaju da čine dobra djela i izvršavaju svoje dužnosti, ali i pored toga od Boga strahuju, jer znaju da se njihova djela Bogu prikazuju. Ovo je samo pokazatelj njihovog poznavanja Uzvišenog Gospodara. Jer što je spoznaja Boga veća, time je i njihova bojazan veća.

    2. Ozbiljan pogled na opasnost
    Od stvari koje uzrokuju poznavanje Uzvišenog Boga jeste i pitanje percepcije opasnosti. Osjećaj opasnosti ponekad se javlja zbog straha od gubitka nekog kapitala, a ponekad je to strah od neimaštine i strah od opterećenosti. Primjerice, zamislite jednu osobu u avionu koja sa sobom ima torbu u kojoj se nalazi čitavo njezino bogatstvo i kapital, kao i svi vrijednosni papiri te putuje u zemlju gdje joj budućnost ne može osigurati ništa drugo do sadržaj te torbe i zna da ako izgubi tu torbu i nestanu vrijednosni papiri, do kraja života ide u zatvor gdje će biti mučena i u tami. Ali ako torbu donese do cilja, do kraja života živjet će u kraljevskom dvorcu i biti vladar te zemlje. Da li će stanje tog putnika sa aspekta zabrinutosti i pažnje prema torbi, novcu i vrijednosnim papirima biti kao stanje ostalih običnih putnika? Naravno da neće. Stoga, Božiji ugodnici vječnu sreću i blizinu svog Boga vide u robovanju, služenju i šaputanju s njim. Znaju da ih i najmanja pogreška odvaja od položaja blizine pa baš zbog toga stalno priznaju svoje siromaštvo i mole Božiju pomoć da u tom kratkom vremenu na ovom svijetu ne počine neku pogrešku.

    3. Prisutnost Uzvišenog Boga
    Božiji ugodnici stalno osjećaju Božiju prisutnost, i ono što Kur'an kaže: “Mi smo vama bliži od žile kucavice i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova”, oni ovu blizinu percipiraju prisutnim znanjem pa tako sebe ne smatraju vlasnicima ičega i naspram veličine prisutnosti Boga, koji je obuhvatio vanjštinu i unutarnjost, kao i početak i kraj svijeta ovog - pa tako i čovjeka, već su bojažljivi i ponizni. Ova stalna i sveobuhvatna Božija prisutnost ne ostavlja prostora za oslanjanje na nekog drugog osim Njega. Imam Husejn, a.s., na dan ašure kaže: “Ono što moje probleme čini lahkim i podnošljivim jeste znanje da se sve događa u Njegovoj prisutnosti.” U onoj mjeri u kojoj Božije prisustvo uveseljava kreaciju i biva uzrokom trpljenja, strpljenja i ustrajnosti, u toj mjeri uzrokom je opreznosti i bojazni da se u Njegovu prisustvu počini nešto suprotno adabu robovanja ili osramoti.

    4. Stanja robova
    S druge strane, Božiji robovi na osnovu spoznaje koju imaju o Njemu, dijele se u tri grupe: jedna grupa su oni koji robuju iz straha od Džehennema, drugi su oni koji robuju zbog ljepota Dženneta i vječnih blagodati koje on donosi dok treća grupa ne robuju zbog straha od Džehennema niti želje za Džennetom i njegovim vječnim blagodatima već zbog ljubavi prema Bogu i Njegovim beskrajnim ljepotama i savršenstvu i to biva uzrokom da se klone svega što nije Bog. Ovo je vrlo opsežna rasprava koju potvrđuju mnogobrojni ajeti i predaje. Pa baš zbog toga robovanje iz ljubavi i šaputanje iz spoznaje krase ovakve vrste riječi i unutarnjih osjećaja u odnosu na bezgraničnu ljepotu Božiju.

    5. Dobrota čestitih loša je za one bliske Bogu
    U vjerskim tumačenjima nalazimo da dobrota čestitih kada se nađe u krugu onih bliskih Bogu biva ružna. Primjera radi, kada vaš brat kupi kuću ili kada mu se nakon godina čekanja rodi dijete onda mu vi želite pokloniti dar. Nikada vaš dar neće biti poput dara koji ću mu pokloniti prijatelji ili susjedi, jer očekivanja koja vaš brat ima od vas nisu poput očekivanja koja ima od susjeda ili prijatelja. Ako susjed kupi jedno pakovanje slatkog i čestita mu onda vaš brat naspram tako malog poklona izjavljuje veliku zahvalnost, ali ako isti taj dar dobije od vas onda sigurno vaš brat, majka i otac bivaju razočarani jer su od vas više očekivali. Dakle, ovakve vrste isprika, strahova i ovakva vrsta govora jeste upravo zbog bliskosti Bogu i nisu kao naše isprike koje mi činimo zbog svojih grijeha. Uzmite za primjer priču o hazreti Junusu, a.s., koji je zbog jedne neposlušnosti (dakle radi se o odbijanju nekog govora koji nije u skladu sa položajem, adabom i robovanjem) završio u utrobi ribe. Uzvišeni kaže da nije proučio tespih i da se u utrobi ribe nije sjetio Uzvišenog Boga, do Sudnjeg dana ostao bi u utrobi te morske životinje. Da li Uzvišeni Bog ovako postupa s nama kao što je postupio sa hazreti Junusom? Zasigurno nije tako jer blagodati koje se daju Junusu ruke ne dosežu. Pa stoga, dobrota čestitih jest kao grijeh onih bliskih Bogu i baš zbog toga veliki učitelji poručuju da kada učite dovu jezik imama Alija preoblikujete u pripovijedanje. Nadamo se da smo uspjeli ponudit odgovor na vaše pitanje.

    Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

×

Log in